Justin Filosof (Sveti Mučenik)

Justina Filosofa (105-166), iz Male Azije, jednog od najznamenitijih apologeta hrišćanstva drugog vijeka, i njegov učenik Tacijan zove ga ,,divnim“, a Crkva ga vidi poletnim, iskrenim i neustrašivim. Na putu je od platonizma do hrišćanstva. On traga za istinom neumorno prvo po raznim filosofskim školama stoicizma, pitagorejaca, aristotelske i platonske. A kad stiže do Hrista branio ga je i slavio do svoje mučeničke  smrti. Rođen je, kako i sam kaže, od paganskih roditelja. Piše ,,Dijalog sa Trivunom” (Dijalog sa Judejcem Trifonom, u kom opisuje svoje preobraćanje u hrišćanstvo). Kao i Terulijan Justin je otkrio kako je Duša čovječja po prirodi hrišćanska. U stoičkoj školi nikad ništa nije čuo o Bogu. Zatim se obraća peripatetičaru, sljedbeniku aristotelske škole, koji mu sasvim nefilosofski traži i nezarađenu plaću. Zatim mu je ovaj tražio da se kao njegov učenik najprije bavi prethodnim naukama: muzikom, geometrijom i astronomijom, da tako pripodobi svoj duh za proučavanje nadčulnih stvari. No, takvo okolišanje se nije dopalo Justinu pa, pošao je potom jednom sljedbeniku platonske škole, i tu je već značajno napredovao. Veli u svom dijalogu da ga je spoznaja nadčulnih stvari uzdigla, a gledanje ideja podalo mu krila duhu te se i ponadao da će za kratko vrijeme postati mudracem i doći do gledanja božanstva, što je i bio cilj platonske filosofije. 

Ali kad je Justin jednom u Efesu sjedio na morskoj obali i potom šetao udubljen u svoja filosofska razmatranja, priđe mu neki mistični nepoznat starac, što poslije ga nikad više nije vidio. Reče mu Starac da radije zavoli postati prijateljem djelovanja i istine, nego tašte filosofije. Potom upita ga šta to on (Justin) podrazumijeva pod pojmovima filosofije i Boga. Mladi filosof odgovori mu da je filosofija nauk o (apsulutnom) bivstvovanju i spoznaja istine, a plaća joj je blaženi život. O Bogu reče, da je vječni, neprolazni uzrok svih stvari. I Starac mu odobri te riječi, ali ga nadalje uputi da bez Duha Svetog nije moguće gledati Boga. I uz to prigovori nekim načelima platonske filosofije i izvuče od mladića priznanje kako ni ova filosofija ne može zadovoljiti potrebe ljudskoga duha. A na pitanje mladog filosofa Justina, kom učitelju obratiti se da pronađe konačno beskonačnu Istinu, starac ga uputi na proroke, na Hrista i njegove sljedbenike i ujedno obodri ga da se lati i molitve kako bi mu Bog otvorio vrata Svjetla. Starac potom i nestade. U duši mladog filosofa Justina raspali se vatra nebeska i odonda zavoli čitati proroke i Jevanđelja. Uvjeri se ubrzo kako je hrišćanska nauka jedina pouzdana i spasonosna filosofija, ako bi se tako i nazvala. A kako je i svojim očima gledao postojanost mnogih hrišćanskih mučenika usred progonstva i bacanja zvjerima, divio se njihovoj smirenosti i u pogibelji, ljubavi njihovoj čak i prema klevetnicima i krvnicima, tako da on nije više mogao sumnjati o božanskom porijeklu hrišćanstva. U dobi od oko 30 godina prelazi striktno na hrišćansku vjeru, ali i filosofiju koristi kao moćno sredstvo za odbranu i širenje hrišćanstva među neznabožcima i Židovima. Ne zna se je li postao ikad sveštenikom. Putovao je, dva puta išao i u Rim, čak i školu tamo osnovao. Ubjeđen je da će Bog suditi onom ko pozna Istinu, a ne ispovjeda je, i slijedio je taj put. Pričao je na trgovima sa narodom, bio poznat po svom filosofskom plaštu (ogrtač ili dolama). Potom, prvi put biva optužen sa nekolicinom hrišćana pred rimskim prefektom Junijem Rustikom 165. godine, u vrijeme progona hrišćana od strane cara Marka Aurelija. Jedan izvještaj iz crkvene istorije čuva uspomenu na taj sudski proces:

Sudija: „Smjesta da ste iskazali poštovanje bogovima i potčinili se caru!"
Justin: „Poštujući Hrista, nikome ne činimo zlo."
Sudija: „Koje je vaše glavno vjersko načelo, jadniče?"
Justin: „Mi vjerujemo u jednoga Boga i Isusa Hrista, Njegovoga Sina."
Sudija: „Gdje se okupljate?"
Justin: „Gdje ko odabere i može. Hrišćanski Bog nije ograničen prostorom."
Sudija: „A gdje obavljate bogosluženje?"
Justin: „Kod nekog Martina, kod Timiotinskog kupališta. A ako bi neko došao k meni, ja bih mu saopštavao istine hrišćanske vjere."
Sudija: „Nisi li ti onda hrišćanin?"
Justin: „Da."
Sudija: „Mislite li vi da ćete, ako umrete za Hrista, primiti nagradu na nebu?"
Justin: „Ne mislimo nego znamo."
Sudija: „Naređujem vam, da prinesete žrtvu rimskim bogovima!"
Justin: „Ali ni jedna časna osoba ne prelazi iz pobožnosti u bezbožnost."
Sudija: „Ako ne poslušate, bit ćete nemilosrdno kažnjeni!"
Justin: „Učini šta hoćeš. Mi smo hrišćani i ne prinosimo žrtve idolima."

Odrubljena mu je glava, a zajedno s njim pogubljeni su i Hariton, Harita, Evelpist, Jeraks, Peon, Valerijan i Just. Po nekim izvorima otrovan je u tamnici u strahu zavjereničkih pojedinaca (stoik Kriskent) da se Justin možda ne bi ponovo pred carem opravdao, jer ranijim apologijama i ranijem caru (Antoninu) je uspjevao da otvori um i da spase mnoge hrišćane po Maloj Aziji.

Inače, Justin je predavao retoriku, a napisao je više apologija (odbrana) hrišćana upućenih caru Hadrijanu. Tako je Prva apologija glasila: ,,Nije pravedno osuđivati hrišćane radi samog imena, a ne saslušati njihove razloge. Hrišćani nisu ateisti: oni poštuju Boga Oca, Sina i Svetoga Duha. Država nema razloga za strah od njih. Hristovo carstvo nije od ovog svijeta. Rim nema boljih podanika od hrišćana. Pogledajte na promjenu njihovog karaktera i života, otkad su napustili obožavanje lažnih bogova i demona. Oni redovno plaćaju poreze, daju siromasima, klone se kletvi i vole sve ljude." 

Justin smatra da je jelinska filosofija prirema za hrišćanstvo, i nije neistinita već samo parcijalna. Neke stvari objašnjava preko neopaltonizma. U dvije apologije se služi Platonovim pojmovima (i Demijurg), a i neoplatonističkim pojmovima poput emanacije (isijavanja). Čak dokazuje da hrišćanske istine i filosofija imaju isti izvor - božanski Logos. Sokratov Logos, koji je Jelinima saopštio istinu, isti je onaj koji je prosvetlio i varvare, zadobivši tjelesni oblik čovjeka, Isusa Hrista. Tako mnoge jelinske filosofe, poput Heraklita i Sokrata, i drugih, ubraja u hrišćane. Kaže da Znanje o Bogu, ili istinska filosofija, može da se postigne samo Otkrovenjem. Zbog svega tog Justin je nosio i naziv „paganina u hrišćanskom odijelu“ u svom nastojanju da hrišćanstvo objasni uz pomoć filofofije, pa je u tom smislu i prethodnik aleksandrijskih teologa. 

Srbska Pravoslavna Crkva ga slavi 14. juna (po starom kalendaru 1. juna).

Prođi se Sinko.