Ovo je kratak i individualni osvrt na filosofski izvor istinske hrišćanske nauke, u tome smislu i ne smatrajte ovo svetootačkim izvorom duboke misli po istini Pravoslavnoj. Pravoslavno silazak Božji u tijelo čovjeka ključni je događaj za naše živote i putokaz nam je k spasenju. Istorija tamo i ovamo, Centar ključni je događaj rođenog Boga u čovjeku. Povratak ili Spasenje. Iako vjera gledana povijesno oslabljena je, Vjera, inače, čisti je Događaj. A bog nipošto nije apstraktan. Alfa i omega. Hexys je krug u vremenu kao obično smrtno događanje, tako po Platonu više razmotriti možemo, da ne bude nešto preopasno, i religiju Isusa Hrista. Jer bješe Logos.
Sve materijalno, ovako il’ onako traži svoj sopstveni izlaz u Beskonačno. Da l’ Povratak? - Pita se čovjek. Filosofski je transcendentno - ne u materijalnom iskustvu no, ipak ISKUSTVO je. Taj transcendentni natčulni Um Božanski je NOUS, umovanje, Aristotelu TEOria, gledanje Suštine stvari, i kontemplacija, pravoslavnom je SOZERCANJE. A skolastička spekulacija bliska Idejama dianoia je mnijenje subjektivno i kolektivno uvjerenje, ubjeđenje, slikovita predstava, nagađanje (eikasia), slike u vodi i fantazija sa više stepenika.
No, nećemo brkati Vjeru sa nečijim uvjerenjem (ubjeđenjem), nagađanje nećemo brkati ni sa pjesništvom pravoslavlja, diskurs.
Logosno ozbiljenje u svijetu, Logos u funkciji je natčulnog Nousa - Božanskog iz kojega sve proizlazi. Platon potrebuje disciplinu za uzlaženje, od sebe stvaramo podobne, ne još uvijek odabrane. Ali i ovo upamtimo da ona posljednja konačna odluka o Najvišemu nije naša. Kod Platona ne može proći mnoštvo, ni u hrišćanstvu mnoštvo ne prolazi samo tek tako. Republika jeste, ali sa vrsnim, po Platonu aristokratska nenasljedno, po nasljeđu Boga (Dobra). I razboritom (ant. fronezis). U najvišem smislu demokratski i rob može postati vrstan, i postani. Platonski. Dakle, i Platon je čovjek slobode, nikako prosječnosti. Punoća života, i ne znamo za kog dostupna je. No, izvol’te. Logos i Hrist je. A hrišćanstvo mnogo ozbiljnija nauka, i završena. Mape postoje za skriveno blago no nije baš lako za tragaoca. Podvig.
Prevladavanje svijeta ima i antika poput uzdizanja Duše u nebo, i misticizam. Prebivanje u samoj Istini. Hrist je ta Istina. I pravoslavlje njeguje Mistiku Pravoslavlja. Isihaste. Tihovanje. Platon je vidio Jedinstvo, dvojstvo i trinitet. No, njegovo trojstvo nije božanski objašnjeno. Drukčija dogma. Pra-tijela grade trokutovi iz tetrade (tetraedar s bazom trougla). Svijet. Gustina je vidljivost veća. I dalje će brojčano misliti Platon. Za njegovo Dobro. U hrišćanstvu Otac. Logos Sin hrišćanski i carstvo Ideja su proizvod prvi Božijeg Bitka. Bog drži početak, kraj, sredinu, tri LOGOI što svjetska je Duša. Tri KRUG i Bogu se vraća Trinitet. Platonsko trojstvo su: Dobro (neoplatonizam: Jedno), Logos (Um Nous) i Duša. Taj redoslijed nije baš linearan pa Duša ide i iznad Uma, a čini mi se tad nije Duša. I platonski bog utjelovljuje se, a postoji i suprotan smjer da čovjek sebe po svojoj volji uz Najvišu pomoć obožuje. Da, dva su smjera. I tako služi se hrišćanstvo Platonom, nipošto baš da od njega zavisi. Platon, dakle, zadržava Mistiku - Biti u Istini, iniciranost. A Crkveno - Oboženje. Na liturgiji mi po pričešću jedemo Boga. A Boga pojesti ne možemo.
O Platonu mi nećemo više, pratimo istinsku hrišćansku vjeru Pravoslavlja.
Prođi se Sinko.
No comments:
Post a Comment