Vječni Život

Mnogo je dokaza, i previše, o životu i nakon tjelesne smrti. Kako da ne, jer život je i prije rađanja u tijelu, ne misleći nipošto ovdje na reinkarnaciju, koje nema po Pravo-Slavnoj Kato-Ličnoj vjeri. O tome je odlučeno po Svetim knjigama, prije svega Jevanđelja, Apostolski i po Svetim ocima Crkve, a sistematizovano na Vaseljenskim saborima. I filosof Sokrat čak, u jelinsko vrijeme naših predaka, koji maše dar za Vjeru i osjet za Logos, Platonov junak u spisima i učitelj, prije hrišćanstva (,,ne prije Hrista”) govori da ,,smrt ne znači kraj životu". No, pojam ,,zagrobni život“ u novo vrijeme zazvučao je naivno i takvim se prikazuje u modernim, čak i u filosofskim (filosofija po zapadnjačkim programima) školama. Sad, šta je tu je. Besmrtnosti se podsmjevaju učeni ljudi današnjice mada i oni žive na način kao da nikad neće umrijeti, ali na ne sveti način, kandidati mnogi za tamnija podneblja tjelesnim čulima nedostupna. Mi možemo otud reći i to da problem sasvim nismo razumjeli ni u njegovim osnovnim korjenima u vezi s životom ni na najvišim akademskim nivoima. Ali Tradicija kroz Pravoslavlje čuva živo sjećanje na problem smrti i problem života. Čovjek je stvoren, a po blagodati Božijoj postaje i besmrtan, ako i postane. Mnogo je toga i neotkrivenog. Ali, oni najuzdignutiji u Duhu poručili su nama još smrtnicima da Cilj čovjeku jeste Oboženje ili blagodat primanja Duha Svetog, a ne nešto drugo i ne nešto trivijalno.

Prodji se Sinko.